Spuštanje u dubine
Spuštanje u dubine

Istraživači špilja u potrazi za najduljim europskim špiljskim sustavom

Grupa istraživača špilja u okviru projekta „Špilje Ario“ (eng. Ario Caves Project) u potrazi je za najdubljim neprekinutim europskim špiljskim sustavom u sjevernoj Španjolskoj – i potreban im je pravi alat za avanturistički spust u dubinu.

„Znamo manje o onome što leži pod našim nogama od onoga što znamo o mjesecu“, kazao je profesionalni speleolog Axel Hack. Ono što je započelo kao avantura s godinama se pretvorilo u nešto puno više za njega. On i njegovi kolege speleolozi pokušavaju razotkriti tajne duboko u utrobi Zemlje: „Kako bi im se ljudi mogli diviti, zaštititi ih i očuvati“, govori Hack dok nam priča o razlozima same misije. U projekt Ario Caves Project uključen je od 2012. godine. Međunarodne ekspedicije istražuju špiljski sustav gorja Ario planinskog lanca „Picos de Europa“, na Atlantskoj obali sjeverne Španjolske, već dulje od 50 godina.

„Uvjeti ovdje dolje teški su i za ljude i za strojeve – 80 posto vlage, sedam stupnjeva Celzija i velike nakupine gline.“ Axel Hack, speleolog

Tim istraživača već je otkrio i mapirao nekoliko špilja u gigantskom vapnenačkom planinskom masifu. Dosada još nije poznato jesu li špilje povezane, a u želji da se to otkrije pokrenuta je posebna misija na ljeto 2017.: Rezultati misija iz prethodnih godina probudili su nadu da možda postoji prirodna povezanost između dvaju najvažnijih špilja, „C4“ i „2/7“. Testiranja bojom pokazala su da voda teče najmanje iz jedne pećine u drugu nižu. Tako su istraživači zaključili da se nalaze jedan korak bliže ka otkrivanju najdubljeg špiljskog sustava u Europi.

Težak ispit za istraživače i tehnologiju
Težak ispit za istraživače i tehnologiju
180-metarski pad kroz prolaz, takozvano „čudovište“ u špilji „C4“.

Bilo je potrebno mnogo opreme za ekspediciju koja je prvotno kao sredstvo za odlazak u bazni kamp koristila magarce. „Potom se sve odnosilo u špilju u transporterima izrađenim od kamionskih cerada. Vukli smo ih za sobom i kroz najuže otvore“, kazao je Hack. U nekim dijelovima špilje bile su potrebne i naprednije vještine penjanja da bismo ih prenijeli: „Zato su nam bili potrebni alati – ljestve od konopa, užad, klinovi, akumulatorske udarne bušilice – u koje se može pouzdati u svakoj situaciji“, u nastavku je kazao Hack. Opisao je uvjete u špilji, jednako zahtjevne za ljude i strojeve. „Otprilike 80 posto vlage, sedam stupnjeva Celzija i velike nakupine gline. Sve to nagurano u jedan skučen prostor odjednom.“ Bio je to težak ispit za dvije akumulatorske udarne bušilice s kojima je tvrtka Bosch podržala ove znanstvenike. Uz njihovu pomoć probili su se kroz naizgled nedostupna i neistražena špiljska područja.

Spust kroz „čudovište“
Spust kroz „čudovište“
„Mi ostavljamo otiske stopala na mjestima gdje nitko prije nije bio“ Axel Hack, speleolog

Prije nego što su naišli na „dvoranu utočišta“ u špilji „C4“ – otkrivenu 2016. godine – gdje su postavili kamp, speleolozi su prvo morali svladati „čudovište“, prolaz sa 180-metarskim padom. Planinska ruta trajala je šest sati. 650 metara niže ekspedicijski je tim potom naišao na rječicu koja je vodila u sifon. Preko te točke dalje nisu mogli pješice. Jedan je speleolog pratio tok vode do 30 metara dubine, a ostali su se penjali kroz okolne prolaze ne bi li pronašli suhu poveznicu sa špiljom „2/7“.

U potrazi za prolazom dva su udarna čekića odigrala važnu ulogu. Speleolozi su ih upotrijebili za učvršćivanje klinova za penjanje kroz brojne prolaze. „Prije rada s bušilicom važno je provjeriti zvuk stijene čekićem. Tako se utvrđuje hoće li bušilica udariti o tanku odvojenu stijenu. Čvrsta podloga važna je za držanje klina i kako se speleolog ne bi stropoštao u rupu“, kazao je Hack. U vremenskom razdoblju od dva dana, Axel Hack i njegovi kolege uspeli su se na visinu od 70 metara i trebale su im samo dvije baterije. „Najvažnije pravilo tamo jest da „ništa ne može poći po zlu“. Svi znaju da isto vrijedi za alate.“

Strmi uspon do vrha
Strmi uspon do vrha

Bio je to težak posao – speleolozi su radili do 14 sati na dan. Ali na kraju se isplatilo. Premda nije pronađen suh pristup špilji „2/7“, ronilac je bio uspješan u svojoj potrazi. Voda ga je odvela do drugog špiljskog sustava. Kako bi to dokazao, predao je malenu poruku članovima svog tima. Drugi su je speleolozi ostavili tijekom ekspedicije 2000. godine kada su se spustili u špilju „2/7“ izravnom rutom. Za speleologe je to bilo veliko otkriće. Pronašli su prvu poveznicu između dvaju špilja.

Bio je to važan korak na putu otkrivanja čitavog sustava špilja u gorju Ario. Na dubini od 905 metara, povezane špilje „C4“ i „2/7“ sada obuhvaćaju 140 najdubljih špilja na svijetu koje se protežu na ukupno gotovo 18 kilometara. Kada bi se pronašle poveznice s okolnim špiljama u španjolskom planinskom lancu, visinska razlika veća od 1750 metara između ulaza i izlaza značila bi da se radi o najdubljem neprekidnom špiljskom sustavu u Europi.

Nakon dulje od dva tjedna, a ponekad i do šest neprekidnih dana provedenih u špilji, tim istraživača pripremio se za završni spust. S ekspedicije su se vratili s jedinstvenim impresijama i dragocjenim iskustvom. Axel Hack: „Prilikom ulaska u špilju nikada ne znate što će vas dočekati. Ugurate se kroz uski otvor i onda najednom stojite usred kanjona. Mi ostavljamo otiske stopala na mjestima gdje nitko prije nije bio. Pomalo se čovjek osjeća kao Neil Armstrong!“

Jesi li uživao/la u ovoj priči?

Jesi li uživao/la u ovoj priči?

Što misliš?

Više priča
Za bolju sigurnost kod pustolovine penjanja na stijenama
Za bolju sigurnost kod pustolovine penjanja na stijenama
Saznaj više
 Tehnologija za život, tehnologija za obrt
Tehnologija za život, tehnologija za obrt
Saznaj više
Servisni telefon

Kod pitanja u svezi sa službom za popravak i rezervne dijelove.

Ponedjeljak - Petak 8 – 16 sati

Kod pitanja u vezi s našim proizvodima i primjenama

Ponedjeljak - Petak 8 – 16 sati

FAQ

Ovdje ćeš pronaći odgovore na često postavljena pitanja o svim aspektima naših usluga.