Bosch termo centar

Prije nego što započneš s mjerenjem, moraš razmotriti nekoliko stvari. GTC modeli nude, primjerice, različite opcije za ljestvicu boja, ovisno o ukusu. Više voliš intuitivne žarke boje, dugine boje, psihološki kolorit ili jednostavne sive boje?

Kontrastna paleta boja (npr. dugine boje) preporučuje se za male razlike u temperaturi, dok je manje kontrastna paleta boja (npr. žarke boje) intuitivnija za veće razlike u temperaturi.

Kako bi termalna slika bila kontrastna, a time i jasna, potrebno je prilagoditi ljestvicu ovisno o okolnostima. Naše termokamere nude praktičnu funkciju zaključavanja pomoću koje možeš brzo i jednostavno optimizirati tu ljestvicu.

Primjerice, ako želiš termografski analizirati prozor ispod kojeg se nalazi radijator, on će promijeniti čitavu termalnu sliku zbog čega će se temperature uz prozor moći lošije razlikovati. Da bi se to izbjeglo, možeš se toliko približiti prozoru s termokamerom da radijator više ne bude vidljiv na termalnoj slici. Zatim desnom gornjom tipkom fiksiraj ljestvicu boje i čak s te veće udaljenosti možeš generirati detaljniju sliku. Alternativno je to moguće i u ručnom načinu rada.

Ako je moguće, trebaš mjeriti objekte samo u suhom stanju jer kiša i druge oborine utječu na površinsku temperaturu. U skladu s tim treba izbjegavati sunčevo zračenje. Osim toga, preporučujemo rane jutarnje sati za termalno snimanje na otvorenom. Velika vlažnost zraka i vjetar također negativno utječu na preciznost izmjerenih vrijednosti pa ih treba izbjegavati.

Osim toga, ne preporučuju se mjerenja u neposrednoj blizini izvora topline (npr. peći). Eventualno se mogu zakloniti da bi se spriječio njihov utjecaj. U mnogim slučajevima građevinske termografije, jesen i zima su idealna godišnja doba za mjerenje. Razlika u temperaturi između unutarnjeg i vanjskog prostora tada je dovoljno velika za učinkovito lociranje problematičnih mjesta (preporučena minimalna razlika: 10° C).

Ako želiš odrediti točnu vrijednost u Celzijevim stupnjevima, svakako trebaš postaviti emisivnost i reflektiranu temperaturu. Na taj ćeš način spriječiti dobivanje netočnih vrijednosti zbog jake refleksije.

Emisivnost možeš pronaći u zadanim materijalima u uređaju ili ga možeš procijeniti na temelju svojstva površine. Kako bi odredio reflektiranu temperaturu, najprije trebaš provjeriti je li riječ o izravnoj ili neizravnoj refleksiji. Izravne refleksije često se pojavljuju na glatkim površinama i možeš ih vidjeti na termalnoj slici (npr. na staklenoj ploči). U takvom se slučaju vrijednost temperature reflektirajućeg objekta može upotrijebiti kao reflektirana temperatura. S druge strane neizravna refleksija obično se pojavljuje na hrapavim površinama (npr. žbuci). Ovdje možeš odrediti prosječnu temperaturu ispred objekta mjerenja i postavite je kao reflektiranu temperaturu.

Kod prejako reflektirajućih površina poput sjajnog metala preporučujemo uporabu ljepljivih traka u crnoj mat boji ili posebnih sprejeva. Ako ih naneseš na reflektirajući objekt, oni će nakon kratkog vremena poprimiti njegovu temperaturu i možeš ih smatrati pouzdanim zbog visoke emisivnosti. Utjecaj refleksije vlastite tjelesne topline može se smanjiti mjerenjem pod blago kosim kutom.

Inače, može pomoći i upotreba sonde temperature (vrste K) s infracrvenim termometrom GIS 1000 C. Upotrebom sonde temperature izbjegavaju se refleksije i temperatura se izravno mjeri kad dolazi u doticaj s predmetom.

Kako bi bila zajamčena visoka kvaliteta termalnih slika, tijekom mjerenja trebaš držati minimalni razmak (30 cm). Postupak u dva koraka dokazao se učinkovitim.

Ako ispitujemo, primjerice, zid zbog problema s izolacijom, prva provjera s veće udaljenosti daje dobar prvi pregled. Drugi snimak, ovaj put izbliza, daje detaljne informacije i puno je pouzdaniji jer su ovdje isključeni pogrešni razmaci. Budući da razmak ima veliki utjecaj na kvalitetu mjerenja, trebalo bi ga u pravilu izvoditi sa što manje udaljenosti.